Bila sam žena koja je vjerovala da ne bi mogla nastaviti život bez muškarca kojeg sam voljela. Ali pogodite šta? Niste svjesni koliko možete dok se ne nađete u određenoj situaciji.
Četiri godine sam bila u vezi sa muškarcem za kojeg sam vjerovala da je apsolutno sve što mi treba. Voljela sam ga više od sebe i sve sam činila kako bi mu bila dobra partnerka. Nije bilo većih trzavica u našoj vezi i vjerovala sam da je to za sva vremena.
Nisam pomišljala na prevaru, a ni on mi nikada nije davao povoda da sumnjam. Sve do jednog dana kada je otišao sa prijateljem na dvodnevni odmor. Nisam imala ništa protiv toga jer sam mu vjerovala. Ali znate kako je kad vas odjednom obuzme onaj osjećaj da nešto nije u redu?
Trebala sam odmah tad poslušati taj osjećaj. Dopisivali smo se dok je bio na odmoru, ali je bio nekako čudan. Kada bih ga nazvala rekao bi da ne može dugo pričati jer je prijatelj pored njega što mi je bilo jako čudno jer smo milion puta pred njim pričali bez problema.
Kada se vratio njegovo raspoloženje se drastično mijenjalo. Čas je bio dobar prema meni kao da je sve u redu, čas je bio hladan kao da ne zna šta želi. Već nakon par dana javio mi se i rekao da želi pauzu od 10 dana da vidi na čemu stojimo.
Bila sam šokirana, nisam imala pojma otkud sada to kada se sve činilo normalno osim što je imao te promjene raspoloženja. Bila sam jako ogorčena i rekla sam mu da ne želim pauzu i da bi trebali ili poraditi na tom problemu ili zauvijek raskinuti. Na šta je on odgovorio “Onda bolje da zauvijek raskinemo”.
To je bio najteži trenutak mog života. A još teže mi je palo to što sam ubrzo saznala da je sa svojom novom djevojkom išao na to putovanje dok je bio sa mnom u vezi. Osjećala sam se glupo, izdano, prljavo i odvratno. Poželjela sam više nikada da ne izađem iz kuće.
Nioćima sam plakala, čupala kosu sa glave… Osjećala sam se kao da sam prokockala toliko godina svog života na pogrešnog čovjeka, osjećala sam se nikad usamljenije i vjerovala da nikada više neću moći voljeti. Sada se kajem što sam dozvolila sebi toliko da patim tada.
Trebalo mi je vremena da se saberem i shvatim da takva izdaja može biti moja pobjeda. Taj raskid me je učinio jačom i probudio u meni motivaciju kakvu nikada nisam imala prije. Počela sam redovno trenirati, krenula sam na kurs koji sam oduvijek željela završiti.
Već nakon godinu dana bila sam uspješna preduzetnica koja je obezbijedila svoj život i upoznala čovjeka svojih snova koji me zaista voli i želi budućnost sa mnom. Ta izdaja me je naučila da naučim dobru lekciju iz svakog pada i da uvijek poslije toga postajem jača i bolja.
To možete i vi, moje dame. Iskoristite poniženje kao sjajno gorivo da napredujete i postanete sve što ste oduvijek željele. Nema toga što ne možete preboljeti, i nema tog čovjeka bez kojeg ne možete nastaviti život.
Leave a Reply