Što znači „raditi na sebi“?

Nije to posao kao uzeti motiku i kopati pa da se rezultati rada odmah vide. Rezultati se pojavljuju jedino u slučaju da smo stvarno odlučili biti iskreni sami sa sobom. Tako raste i naša duhovnost jer smo zavoljeli sve aspekte sebe samih, a posebno svoje tijelo. Počeli smo mu pružati potrebnu ljubav i sve što mu je potrebno kako bi savršeno funkcioniralo. Tada se prema svom tijelu ponašamo kao prema najboljem prijatelju jer smo spoznali da naše tijelo sadrži sve potrebne kodove koje treba otključati i tako si otvaramo sve mogućnosti za život u višoj dimenziji postojanja.

Želimo li živjeti u Novom svijetu mi sami trebamo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Ukoliko bi svatko od nas utjelovio tu promjenu tada bi sve naše želje ubrzo postale dio naše realnosti.

Svi mi sada sudjelujemo u procesu osvješćivanja i buđenja i da bi to s uspjehom ostvarili potrebno je da se odmaknemo od svih uhodanih svakodnevnih obrazaca ponašanja, ljudi i situacija koje nas zapravo ometaju da se u miru povežemo sa našim Višim JA te tako dođemo do „svoje istine“.

Zato je pravo pitanje kako započeti rad na sebi? Što učiniti? Nije to posao kao uzeti motiku i kopati pa da se rezultati rada odmah vide. Rezultati se pojavljuju jedino u slučaju da smo stvarno odlučili biti iskreni sami sa sobom. Tako raste i naša duhovnost jer smo zavoljeli sve aspekte sebe samih, a posebno svoje tijelo. Počeli smo mu pružati potrebnu ljubav i sve što mu je potrebno kako bi savršeno funkcioniralo. Tada se prema svom tijelu ponašamo kao prema najboljem prijatelju jer smo spoznali da naše tijelo sadrži sve potrebne kodove koje treba otključati i tako si otvaramo sve mogućnosti za život u višoj dimenziji postojanja.

Radom na sebi postajemo svjesni da smo do sada izgubili puno vremena tražeći istine van nas samih. Međutim, svi odgovori su u nama. Interesantno je to da svatko ima druge odgovore jer svi smo mi različiti i ne reagiramo na iste stvari niti nam je namijenjeno da se bavimo istim aktivnostima. Sada je potrebno dobro poslušati svoju intuiciju kako bi svatko od nas sam otkrio to čime on može unijeti vrijednost u živote drugih ljudi. Sada dolazimo do spoznaje da su sve naše obrazovne ustanove krivo postavljene jer nas one uče tuđa znanja, a ne ono što svakom pojedincu treba da živi svoj najveći potencijal.

Sama sam tako do ključnih spoznaja za moj osobni „kvantni skok“ došla tek nakon svoje pedeset pete godine. Do tih sam istina bila vođena. Nikad ne bih mogla slijediti dane mi smjernice da prethodno nisam spoznala što to znači živjeti u SADA. To je potpuna prisutnost. To je trenutak kada SADA doživljavamo svim svojim osjetilima. Sve pratimo, ali se nigdje ne vežemo niti reagiramo. Postajemo potpuni promatrač. Treba vježbati jer nama veliku poteškoću stvara vrijeme koje je zapravo samo konstrukt našeg uma. Uvijek je SADA!

Međutim, da bi se mi lakše snalazili u slijedu događaja često se zapetljamo u priče koje smo proživjeli pa satima prepričavamo što se je sve dogodilo, što je netko rekao, učinio ili što smo osobno iskusili. Naučeni smo da najčešće tako događaje iz prošlosti vučemo u sadašnji trenutak i tako sijemo sjeme za takav isti događaj. Druga krajnost u kojoj smo naučeni živjeti su pusti snovi o tome što bi mi željeli doživjeti pa gotovo naglas sanjarimo, a da pritom nikad nismo donijeli odluku da nešto stvarno poduzmemo i u ovom sada to i ostvarimo. Na taj nam se način događa da zapravo jedini trenutak našeg postojanja, naše SADA gotovo preskačemo. U mislima i svojim pričama uglavnom boravimo ili u prošlosti ili u budućnosti, a najmanje smo svjesni ovog trenutka, disanja, svjesni činjenice da smo dio beskonačne inteligencije koja živi kroz naše tijelo.

Mi kao jedinka dobili smo priliku da razvijamo svoju osobnost, međutim, često odemo u krivom smjeru pa ukoliko smo uspješni smatramo kako smo svojom pameću i sposobnošću nešto sami ostvarili. Nažalost mnogi tu padaju na ispitu jer im ego poraste i uopće ne vide koliko su za njihov uspjeh zaslužni svi drugi, a najviše sistem koji im je to omogućio. Ljudi ne razmišljaju o neravnopravnoj podjeli koju mi u društvu imamo, pa se neka radna mjesta, a samim tim i ljudi koji obavljaju te poslove smatraju manje vrijednima.

Radom na sebi zapravo započinjemo iskreni razgovor sa samim sobom kada je vrijeme da si odgovorimo na sva pitanja koja nam uopće padnu na pamet. Kroz taj monolog mi konačno gradimo vlastite stavove i po prvi puta u životu spremni smo zauzeti se za sebe, pa makar za neke stvari bili i protiv cijelog svijeta. Svatko od nas ni nema iste dileme i pitanja na koje treba naći odgovore. Zato uopćeno gledano smatram da trebamo slijediti uvijek taj unutarnji impuls koji nas uvijek vodi jer mi umom ne možemo objasniti zašto znamo da je nešto za nas istina. Pravu istinu ne spoznajemo umom nego pravu istinu osjećamo u sebi. I to je to znanje koje se traži. Sada nam naše tijelo, naš najbolji prijatelj pomaže pa sada igramo igru timski. Naučili smo pratiti signale koje nam naše tijelo daje tako da smo momentalno sigurni u neke od odgovora. Za neke ljude koje po prvi puta vidimo mi imamo osjećaj kakvi su. Neki nas privlače dok nas drugi odbijaju. I za jedne i druge mi nemamo racionalno objašnjenje. Tako je za sve što se događa oko nas.

Radom na sebi naši talenti se bude. Razvili smo intuiciju, empatiju, telepatiju, nekad nam dođe jasna misao, nekad osjećamo što nam je činiti, nekad čujemo u sebi glas koji nam se obraća. Sve je to posljedica sve bolje komunikacije sa svojim tijelom koje je sve više pročišćeno od svih otrova koji su u enormnim količinama danas prisutni u našem životu. Zato nam svima kao civiliziranim bićima trebaju djeca postati prioritet jer svi se ovog trena trebamo promijeniti i napraviti kao društvo radikalni zaokret u načinu života i onom što je uopće prihvatljivo da mi kao čovječanstvo činimo na ovoj Planeti. Mi nismo vlasnici Planete Zemlje. Mi smo tu da živimo u suživotu i da svojim djelovanjem ne ugrožavamo Majku Zemlju koja je živo biće.

Razmišljamo o duhovnosti, a ponašamo se kao neandertalci koji žive u špilji. Puno toga na što smo šutke pristali nema opravdanja. Međutim, prošlost ne možemo promijeniti ali možemo današnjim odabirom usmjeriti razvoj civilizacije u pravom smjeru. Osnovno je da ponovno uspostavimo harmoniju s Planetom i da prestanemo i fizički i mislima zagađivati Planetu Zemlju. Kada se već bavimo duhovnim radom na sebi onda trebamo biti svjesni da je misao energija u pokretu i da kada nešto intenzivno „mislimo“ mi tome dodajemo još naše energije. Sve je dobro dok su te misli usmjerene na nešto dobro. Problem je kada u svojim mislima osuđujemo druge, kritiziramo, ljutimo se ili sami sebe omalovažavamo.

Rad na sebi otkriva nam da je naš život zapravo igra našeg uma koji se povremeno nadmudruje s srcem i tako balansirajući mi zapravo učimo za nas životno važne lekcije. Većinu svojih lekcija nikad ne bi nitko odabrao, a opet morali smo ih iskusiti. Upravo su nam te najteže i najgore lekcije dovele ego pod kontrolu, pa tako sada srce drži kormilo našeg života. Srce je ta točka balansa, nulta točka koja drži ravnotežu između naših zemaljskih i duhovnih energetskih centara. Mnogi ljudi još uvijek nisu uspjeli podići svoju energiju do srca. U momentu kada nam to kao ljudskom biću uspije mi se izdižemo iznad životinjskih nagona i počinjemo razvijati ljudske kvalitete. Počinjemo govoriti svoju istinu, počinjemo se služiti intuicijom i otvaramo se za sve spoznaje kao savršenog ljudskog galaktičkog bića. Kada su nam svi naši energetski centri izbalansirani mi živimo u osjećaju sve povezanosti i spoznaji da smo dio Jednog inteligentnog beskonačno velikog bića. To je po prilici trenutak u kojem se danas nalazi većina svjetlosnih radnika. Svi su oni spremni da budu potpora u svojim zajednicama onima koji sada počinju skidati veo iluzije sa svojih očiju. Obzirom da su svi svjetlosni radnici već prošli tim putem, što god da će se događati na Planeti, oni su spremni pomoći osobama iz njihove okoline jer imaju znanje koje im je potrebno.

Dakle, rad na sebi treba biti vrlo jednostavan i nema potreba da bude predmet nekih posebnih tečaja. Rad na sebi zapravo bi se mogao zvati razvijanje ljubavi prema sebi. Danas na svijetu najviše nedostaje ljubavi jer ljudi nisu naučili voljeti prvo sebe. Naučili su da ljubav očekuju od svih drugih ljudi, ali ne i od samih sebe. Tek kada ste zaljubljeni u sebe (do jedne granice) vi ste zapravo zaljubljenik u život sam. Svako jutro kada ustajete vi se budite uz zahvalnost na svakom novom danu i započinjete ga potpuno spokojni jer znate da ste uvijek voljeni i vođeni, da vam život daje ona iskustva koja su najbolja i najpotrebnija za vas, da vi možete ostvariti svoju najveću sreću. Upravo ta opuštenost, povjerenje i prepuštenost da nas se vodi daje nam osjećaj unutarnjeg mira koji nas drži u visokoj vibraciji i tada naš život postaje putovanje na koje smo čekali cijelog života. Gotovo da cijelog dana komuniciramo sa našim Višim JA tako da su i sve naše akcije u skladu s našim najvećim dobrom. Svaka naša akcija dobra je i za cijeli svijet.

Primjećujem da imam sve manje želja jer mi sve manje „treba“. Činjenica je da trebamo određene uvjete za živjeti, međutim većina naših „potreba“ je produkt ego-uma koje nas uglavnom i vode na krivi put. Zato nikad ne znamo stati i odrediti kada je dosta akumuliranja garderobe, obuće, novaca, kuća, automobila i drugih materijalnih predmeta. Obično nas život oslobodi svih viškova pa se tada s lakoćom vraćamo na pravi put. Trebamo biti svjesni da sve što mi gomilamo sebi, da se to uzima iz prirode i da se za proizvodnju određenih materijalnih predmeta uništava nepotrebno priroda. Nije cilj da budemo gladni i goli, nego da se ne pogubimo u megalomaniji. Znam puno osoba koje imaju ormare pune garderobe i cipela i ne znaju što će s tim, dok svakodnevno mijenjaju tek nekoliko odjevnih predmeta i nose omiljeni par cipela.

Danas su svi ljudi pozvani na budnost i razmišljanje srcima. Kada će si dozvoliti da ponovno osjećaju, znati će da svi mi zaslužujemo jednako. Ako netko nema fakultet ne znači da manje vrijedi jer sigurno ima „zlatne ruke“ kojima može učiniti nešto korisno za sve nas. Razmišljajući na taj način mi svi trebamo spoznati da svatko od nas vrijedi jednako. Svi mi imamo božansku dušu i vrijeme je da sve svoje uloge koje smo igrali kroz život stavimo po strani. Vrijeme je da sve svoje maske sada skinemo. Vrijeme je da znamo da smo svi jednakovrijedni dijelovi živoga Boga koji sada kroz nas dobiva materijalno tijelo. Svi mi smo nedjeljivo povezani.
Da li si možete zamisliti kako će to izgledati kada se svi mi istovremeno povežemo srcima. Cijela Planeta će zasjati! Upaliti ćemo svoje unutarnje svjetlo i možda će to biti trenutak kada ćemo početi fizički živjeti na višem nivou postojanja. Možda ćemo tako ostvariti prijelaz u 5D. Kada to ostvarimo naš rad na sebi će tek tada početi. Znati ćemo da ništa ne znamo! Spremni smo za NOVE učitelje.

Leave a Reply

Your email address will not be published.